Najveća od svih slatkovodnih salmonida je mladica (lat. hucho hucho). Pripada porodici lososa, a živi u balkanskim rijekama. Može da naraste do 40 kilograma težine i impozantnih 150 centimetara dužine. U Crnoj Gori ova riba živi u Limu, Tari i Ćehotini.
Zimski lov mladice je zahtjevan i veoma težak ribolov u fizičkom i u psihološkom smislu. Mladica je savršen predator, nema prirodnih neprijatelja, jako malo se kreće ne troši energiju, pa se i rijetko hrani. Zbog svojih prirodnih predispozicija i gabarita do hrane dolazi prilično lako. Lovi prikradanjem, često satima stoji iza jata skobalja ili lipljena i čeka koji od njih će da napravi grešku, bude nesmotren i suviše se prbliži i bude pojeden.
– Napad je munjevit, grabi jakim vilicama punim sitnih oštrih zuba, plijen davi, a onda guta. Imao sam priliku više puta u kristalno bistroj Tari da posmataram ove savršene lovce u akciji i da im se iskreno divim, kaže Maki Bulatović, strastveni ribolovac i ribolovni vodič iz Kolašina.
Mladica je posebno aktivna zimi, kada je ribolov na ovu riblju vrstu najproduktivniji. Mladica zimi obitava u dubokim zimovnicima (virovima) u kojima je voda nešto toplija, nego na mjestima gdje je veći protok vode, a takođe poseban razlog je i taj što se u pozno-jesenjim i zimskim mjesecima bijela riba koja je glavna hrana ovom predatoru, koncentriše na takvim mjestima.
– Za lov mladice koristimo izuzetno moćan pribor – ističe Bulatović – najčešće ručno rađene štapove koji imaju akciju bacanja preko 200 grama, mašinice velikog kapaciteta najlona, veličine od 6.000 do 10.000. Takođe, najlon je ovdje prilagođen velikim ribama, pa obavezno koristimo one najizdržljivije debljine čak 0.40 mm. Koristimo mamce dna – najčešće su to ručno rađeni peševi od sunđera kao i silikonske glavinjare. Takođe su dobri vobleri koji „idu malo dublje” ručno napravljeni u radionicama poznatih srpskih majstora Elez, Krundža i dr.
Za uspješan zimski ribolov jako je važno da se isprate vremenski uslovi koji su mladici signalizator da „izađe” po hranu. Inače, mladica je takođe poznata kao riba „1.000 zabačaja”. Jako je važno da se temeljnije „pročešlja” teren i istovremeno što pravilnije i prirodnije vodi mamac kako bi se mladica odlučila za napad. Kada mladica uzme naš mamac, važan je trenutak „kontriranja”, a kada se to uradi na pravi način, onda kreće prava „ludnica” – najčešće je to fantastična borba sa superiornom ribom koja je u stanju da apsolutno sve pokuša kako bi se oslobodila sa naše udice.
– Među ribolovcima je poznato da su mnoge velike mladice „otišle” sa mamca u trenucima kad su djelovale da nemaju više ni atoma snage, a onda iznenada se daju u poslednji bijeg svom silinom u kom najčešće pokidaju mamac. Takođe, kod prihvatanja ribe treba biti pažljiv jer se možemo ozlijediti na udice koje se nalaze u ustima ribe. Kako bi što manje povrijedili mladicu ukoliko želimo da je vratimo nazad u vodu treba voditi računa u brzini prilikom vadjenja mamca i mjesta gdje se mladica izbacuje van vode, na način da se što prije vrati neozleđena nazad u vodu. U lovu na ovog predatora se mogu pronaći samo ribolovci koji su i psihički i fizički spremni za takav ribolov. Nekada se dešava da danima, nedjeljama nema ni jednog udarca i tada treba ostati fokusiran i dočekati. Taj momenat kada će ona odlučiti da se hrani, a kada se to dogodi i dobijemo je na naš mamac počinje „igranka” nakon koje se brzo zaboravljaju svi neuspješni pokušaji i kilometri i sati bezuspješnog čekanja...– ističe naš sagovornik Miodrag Maki Bulatović. S.B.M.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.